K’o nekad i sada
ja do Starog grada
prošetam da nađem miris taj
i nebo pred kišu
Nova djeca ljube se
na pragu je proljeće
isti je početak ‘ko zna kraj
čuj kako dišu
Emily, naši dani svi
tiha nježna sjećanja i sad
u njima ti si
Emily, oči tražim ti
grlim teške puste vječnosti
Emily…
A moja si bila ti
ti i more ljubavi
u srcu još nosim isti znak
u kojem dišu
Emily…
