Nešto oduvjek tražim,
al’ ni sam, ne znam što.
Teku noći i vino,
ali to nije to.
Slike dalekih mora,
još ponesu na tren
al’ kad osvane zora
vidim svud pogled njen.
Te oči zelene
dušu moju su ranile
i onda nestale.
ko’ za pučinom brod
Te oči zelene
želje sve su probudile,
i tiho šapnule
svoje ljubavi zov.
Kome pisma da pišem?
Kome ruke da dam?
Pogled njen ništa više,
o njoj sve je što znam.
Ali srce je traži,
stalno spominje nju.
Samo stope u pijesku
još su ostale tu
I tiho šapnule
te oči zelene.
