Romansa tužna ta, ko’ crne ruže cvijet,
u vrt života moga nosi miris težak.
I srce tvoje sad u ritmu bije tom
dok plešeš, korak tvoj sve teži i teži je već.
O, zašto mora baš romansa tužna ta,
učinit’ još težim oproštaj naš.
Ko’ svjetla sale te i naš se gasi trag,
a sutra riječ je gorka kao suza čežnje.
Gle, mi smo zadnji par što sljubljen pleše još,
i tone, tone u želja nepoznat kraj.
O, zašto mora baš romansa tužna ta,
učinit’ još težim oproštaj naš.
Ko’ crne ruže cvijet…
