Sebe dugo sam tražio
Prečicom znanom zalutao
Pred mojim vratima
Ona je čekala ranjenog jelena.
Krive staze sam gazio
Stotinu puta posrnuo
U svojim snovima
Ona je čuvala ranjenog jelena.
Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam vidio njene poglede
Kao svila bile su njene utjehe.
Gdje mi je pamet bila
Pa da nisam shvatio što je trpila
Zbog svoga ranjenog jelena.
Toga jutra sam stigao
Svjestan da sam zakasnio
Pred mojim vratima
Njenih tragova nema, nema nikoga.
A ja i dalje gazim
Snjegove duboke, koprive i dukate
Na svijetu jedina
Ona je čekala ranjenog jelena.
